Svatko ima neku svoju ideju Divljine… to je neka vrst intime koja je kod svakoga različita, ali kao ideja sveprisutna. Nekome je Divljina vikend-opijanje, nekome opet nenaseljeni dio kontinenta, nekom Aljaska, nekom džungla velegrada. Davno je Henry David Thoreau rekao: u Divljini je spas svijeta.
Na tu temu, 2006. godine okupilo se nekoliko autora i svojim tekstovima obogatilo hrvatsku literaturu na temu Divljine. Knjiga je ovih dana opet našla neke nove čitatelje, pa eto – mali podsjetnik da pisana riječ traje i ostaje.
[imam još nekoliko primjeraka ove knjige, spremljeno za nove generacije istraživača Divljine, pa ako te zanima, javi se, zatraži svoj primjerak]
U eri “druge prirode” kad više ne razlučujemo prirodu od okoliša – jer nikad nismo naučili što Divljina uistinu jest – Divljina postaje sveto mjesto, utočište, pribježište, spas. Spas Svijeta.
