Jedna od lako izrecivih, a teško provedivih misija u današnje vrijeme jest LEAVE NO TRACE – NE OSTAVLJAJ TRAG etika. Svi oni koji vole outdoor aktivnosti sreli su se s tim konceptom; radi se o minimalnom ostavljanju tragova u prostoru kojim prolazimo. Najčešće je bitno da se tako ponašamo u DIVLJINI, ali i ukupna priroda imala bi mnogo koristi od toga da čovjek ostavlja što manje tragova u prostoru kojim kroči.
Pano na gornjoj fotografiji prikazuje nekoliko osnovnih savjeta za ljude što se spremaju na hodnju kroz divljinu; kako ne ostaviti trag na različitim elementima prostora.
Najbolja je ipak živa riječ parkovnih rendžera. Yosemite park u Kaliforniji omiljeno je mjesto hikera, ali i prostor na kojem obitavaju američki crni medvjedi (lat. Ursus americanus), pa je u tom smislu i potreba za “protuprovalnim kontejnerima” stvarna. Vidite ih na donjoj fotografiji, na desnoj strani. Svatko tko želi proći kroz dijelove Yosemite parka gdje turisti ne zalaze masovno, obavezan je sa sobom ponijeti taj spremnik za hranu u kojeg medvjed ne može provaliti.
Najpoznatiji hrvatski thru-hiker Nikola Horvat Tesla ovako je u svojem blogu opisao Leave No Trace etiku, a vezano uz obavljanje nužde u divljini:
A gdje ćeš vršiti veliku nuždu? Na Pacific crest trailu vlada pravilo Leave no trace (ne ostavljaj tragove) što, osim nošenja smeća sa sobom, podrazumijeva i odgovorno zbrinjavanje vlastitog fecesa. Konkretno – štapovima za hodanje se iskopa rupa, obavi se nužda, iskoriste vlažne maramice, rupa se zatrpa, a maramice se nose do prvog grada i kante za smeće.