Na današnji dan prije točno sto godina, 26. veljače 1917. godine, zaštićen je Denali National Park, Alaska.
Za nekoga samo još jedna usputna činjenica, no za mene Denali je mjesto formativnih godina. Tu me dočekao prvi ledenjak, vuk i grizzly. Ljeto godine 2000. proveo sam radeći u toj Divljini, stekao uvid što znači prostranstvo i beskraj, i odlučio čime se želim baviti u životu.
Fotografski slabije opremljen nego danas, manje vješt u bilježenju svjetlom, ipak sam uhvatio neke momente koji me ispunjavaju i danas, pola svijeta i pola života daleko.
Grizzly majka s mladuncem sredinom ljeta u Denali NP (snimljeno 2000. godine)
Los ili (po američki) Moose – najveći pripadnik porodice jelena na svijetu; samo mužjak ima rogove. Biolozi se šale da tijekom ljeta jede “pizzu”, a preko zime ostaju mu samo – kutije, gola celuloza u biljnim ostacima aljaške tundre.
Vernon, izvorni Alaskan Athabascan etnik, moj prijatelj s kojim sam radio u ljeto 2000. godine. On je tada bio mojih današnjih godina, dakle u ranim četrdesetima, ponosan na svoj život i mjesto u svijetu. Jednom prilikom rekao mi je: “Da danas umrem, ne bi mi bilo žao. Čovječe pogledaj gdje živim i radim“. U pozadini se kristalno bistro oslikavao Denali, najveći vrh sjevernoameričkog kontinenta. Uistinu, ima li boljeg mjesta za odlazak u vječnost?
Službene web stranice parka održava National park service na Denali linku.
Stoljeće NPS-a obilježio sam ovako.
o o o
Prvotna objava iz listopada 2016.
Trenutno sam u istraživačkoj fazi rada oko knjige koju u glavi slažem već 16 godina, sve od vremena kad sam se vratio s tromjesečnog boravka na Aljasci. Ljeto 2000. godine je bilo presudno za moj odnos prema Divljini, pa mi se čini da je u redu da svoj beletristički niz započnem s knjigom o Aljasci. U naslovu ove objave namjerno pišem “Alaska” iz poštovanja prema izvornom nazivu. Još bi poštenije bilo istražiti domorodački naziv za tu veliku zemlju, no o tome ćete ipak čitati u knjizi.
Aljaska je najdivlja američka savezna država, s brojnim nacionalnim parkovima od kojih su neki značajno veći od Slovenije. Pritom Slovenija nije mala, nego su parkovi grandiozni, veliki i divlji. Na gornjoj fotografiji stojim u ex ledenjačkoj dolini kojom danas dominira tekućica. Uskoro ću prijeći na drugu stranu doline, pronalazeći mjesta na kojima je rijeka plitka, a prolazi dovoljno uski. Park je Denali, a istoimeni vrh najveći je vrh sjevernoameričkog kontinenta: 6.140 metara. U donjoj perspektivi, daleko od planinskih vrhova, zadivljuje raznolikost oblika i boja šljunaka što su se milijunima godina kotrljali po dolini; njihovo postojanje je puno čvršće i dugotrajnije od ljudskog, jedino što nisu živi. Tu smo mi ljudi ipak u prednosti, naime, spoznati njihovo postojanje, dok oni naše ne mogu.