Američke nacionalne parkove ne posjećujem kao puki turist kojem je bitno napravi selfie i kidnuti dalje. Ne, važno mi je dublje iskustvo iz kojeg proizlazi znanje, nešto novo. A prije nego se (po povratku s putovanja) prihvatim putopisanja, obožavam susrete s ljudima što su uronjeni u svoj zavičaj, kao što sam ja u svoj.
U parkovima, to su rendžeri; oni su najvidljiviji djelatnici bilo kojeg parka, simbol jednog sustava utemeljenog davne 1916. godine.
Kao što je Nevada Barr, i sama parkovna rendžerica, napisala u svojoj knjizi Sezona lova (Algoritam, 2006.): Dječaci i djevojčice ne sanjaju kako će postati suradnici. Sanjaju kako će kad odrastu postati rendžeri.
Shelton Johnson jedan je od najpoznatijih rendžera u SAD-u. Njegov predani rad i vještina kojom prošlost prenosi u sadašnjost, uvrstili su ga u PBS-ov dokumentarac Najbolja američka ideja 2009. godine, i otada je njegova putanja prepoznatljivosti nezaustavljivo rasla. Ali, ostao je skroman i pristupačan, svakodnevno raspoređen na zadaće interpretacije prirode i prošlosti Nacionalnog parka Yosemite, na čijem rubnom dijelu živi sa svojom obitelji.
Sheltona sam, kao i svi sljedbenici najbolje američke ideje, znao iz medija i dokumentaraca. A onda se u travnju 2017. ukazao kao nestvarna pojava, na jednom od raskršća u Yosemite parku. Baš smo napuštali Centar za posjetitelje i gibali prema živopisnim slapovima, kadli – evo njega u interpretaciji jedan na jedan. Nisam mogao odoljeti, prišao sam mu kao kakav balavac koji traži autogram od rock-zvijezde, predstavio se i definirao dodirnu točku – naš zajednički posao parkovnog rendžera i našu zajedničku prijateljicu Terry Tempest Williams. Pofotkali smo se za dugo sjećanje na prvi susret, a za desetak minuta već mi je u svojem uredu pisao posvetu u poklonjenu knjigu, kultno djelo interpretacije autora Freemana Tildena.
Ponovno smo se sreli u listopadu 2017. Nije zaboravio tko sam ja, štoviše, susret je bio srdačan kao da smo drugovi stari. A kako jedno prijateljstvo nikad ne dolazi samo nego u paketu. tako se razgovoru pridružio i šef svih law enforcement rangera u Yosemite parku (naslovna fotografija ovog zapisa). I to je dodana vrijednost putovanja koju naglašavaju svi koji pišu o putovanjima, naime, ti neplanirani susreti i spoznaje koje dobiješ u izrazito kratkom odsječku vremena, u sasvim slobodnom razgovoru – primjerice – ispred upravne zgrade nacionalnog parka.
To su susreti koji traju, jer je u njih ugrađeno samo malo ljudskosti domaćina, malo dragocjenog vremena kojeg će Putnik trajno nositi u sebi, kao ljepšu slike zemlje kojom je kročio.
Pogledajte kako izgleda jednosatni program jednog od najboljih američkih parkovnih rendžera: YouTube sadržaj