Ovo je možda najprepoznatljiviji simbol nacionalnog parka Great Smoky Mountains u SAD-u; preklapajući slojevi planina što prekrivaju obzorje.
Danas neću pisati o ljepoti i meditativnoj snazi tog parka, nego naprosto malo pisati. Kažu da pravi pisac mora pisati svakodnevno, pa makar samo i pola sata, da ostane u spisateljskoj kondiciji, da ne zahrđa. Jer, i pisanje je zanat, a ako se ne brusi svakodnevno, dogodi se da vještina zakržlja, kajkavci bi rekli – zahiri.
Između slojeva na ovoj fotografiji, smjestio se i mali gradić imenom Bryson City, Sjeverna Karolina. U njemu je pokopan Horace Kephart (1862-1931.), čovjek koji se rodio na isti datum kao i ja, u prvoj dekadi rujna. Svatko u svojoj godini i u svoje vrijeme, dakako. Horace je živio u brdima na fotografiji i bio jedan od ključnih zagovaratelja zaštite tog – danas najposjećenijeg – američkog nacionalnog parka. To je tek ovlaš opisano u inače čitkoj knjizi Serena autora Rona Rasha; pronađi hrvatsko izdanje kod nakladnika OceanMore. A 2014. je snimljen i film u kojem se tek usputno pojavljuje lik Kepharta kao borca za zaštitu Great Smoky planina.
Posjetio sam njegov grob 2016. godine, tijekom svojeg proputovanja kroz ta brda, ali i pribavio njegove knjige kroz koje je postao popularan još za života, putem kojih je ostavio traga i ostao živ sve do današnjeg dana. Pouka svega bi bila: bori se za pravu stvar, ali i zapisuj svoj život, objavljuj knjige. Jedino na taj način si osigurao da u budućnosti tvoje riječi interpretiraju prema izvorniku kojeg si sam napisao, a ne prema sjećanjima usputnih likova.
Zato i pišem, pola sata svakog dana. Nešto ovdje objavim, uglavnom ništa nigdje.
