Slanicky ostrov umenia / Slanica: otok umjetnosti, Slovačka
Čudni su načini stvaranja bucket liste odnosno liste za života ostvarivih želja.
Kao osnovnoškolac, bio sam aktivan u svakoj akciji skupljanja starog papira. Iz hrpe tiskovina, redovno sam izdvajao knjige. Jedna od prvih knjiga koja je tako postala dio moje privatne knjižnice bila je tvrdo ukoričena knjiga iz 1974. godine pod naslovom: Slanicky ostrov umenia. Knjiga starija od mene još je i danas u mojoj knjižnici. Negdje usput, njena je tema postala crtica na mojoj bucket listi.
Dugo sam maštario o odlasku u Slovačku, za što pak je zaslužna kultna dječja serija, opet s otokom u naslovu: Tajomny ostrov (1984.). Prikazivala se i u Hrvatskoj pod naslovom Tajanstveni otok, a sada je svih 13 epizoda raspoloživo na YouTubeu.
Kad se konačno sve poklopilo, ove 2018. godine otišli smo u Slovačku. Već prvog dana i na Slanicky ostrov umenia. Pa, kakav je to otok usred države bez mora?!?
Nakon II. svjetskog rata, slovački drugovi (kao, uostalom, i drugovi diljem socijalističkog bloka) pokrenuli su industrijalizaciju i elektrifikaciju. Preduvjet prvog bilo je ovo drugo, naime, bez struje nije bio moguć industrijski napredak. Tako su 1953. u ovom dijelu Slovačke potopili čak pet sela nakon što su branom zauzdali dvije rijeke. Stvorena je velika akumulacija za proizvodnju električne energije: Oravska priehrada. Nazivi potopljenih sela vidljivi su na donjem prikazu. Za cijelu priču najvažnije je najzapadnije selo SLANICA. Uz to selo nalazilo se malo brdašce koje je – nakon potapanja – ostalo u prostoru jezera kao OTOK. Na brdašcu je i prije potapanja bila izgrađena crkva, kao što je to slučaj s mnogim brdima i crkvama. Sve od potapanja do danas, u toj su crkvi smješteni umjetnički predmeti, uglavnom kipovi i skulpture sakralnih motiva iz cijele Slovačke. Najviše iz crkvi i pilova koji su danas dom ribama, jer – potopljeno je pet cijelih sela.
Kako bismo nazvali taj zahvat, sada s odmakom od 65 godina? Koje je to vrste katastrofa? Ekološka, ekonomska, socijalna?
U mojem zavičaju, ukroćena rijeka nije Orava.
U mojem zavičaju, ukroćena rijeka je Drava.
Ovdašnji drugovi nisu potopili cijela sela s kućama i trgovima. Potopili su prethodno iskrčeno šumsko zemljište, livade i oranice.
Za razliku od Slanickog otoka na koji svaka dva sata brod prevozi znatiželjnike iz cijelog svijeta, otoke na Dravi okupirali su ilegalni graditelji. Istina, na dravskim otocima nije bilo objekata od šireg značaja. Na dravskim otocima carovala je priroda: ptice, vodozemci, gmazovi. Danas caruje ljudska samovolja.
Na Slanickom otoku, među množinom drvenih kipova, mene je (do)čekao ovaj Anđeo. Ne znam zašto, ali od svih umjetnina, mene je privukao baš taj mali krilati…
I još nešto: tu sam shvatio da počinjem prazniti svoj X-ti veliki Bucket. Prvih nekoliko kanti životnih želja već sam ispraznio.