Čuli ste, zasigurno, izjavu čovjeka koji kaže da jedva čeka penziju, jer će onda (kao!) pročitati sve knjige koje sada ne stigne! To mi se uvijek čini prenapregnuto, jer ako ne nađeš vremena za knjigu dok si radno aktivan i u naponu snage, teško da ćeš do penzije razviti osjećaj i potrebu za knjigom. U svakom slučaju, dok se u Hrvatskoj nazire slom knjižarske mreže, čitati ipak treba. Nikad ne znaš koja će te knjiga poslati na put, a PUT je važniji od cilja.
Ako ste pomislili da naslovna fotografija ove objave nije u vezi s tekstom, da sam nešto kao pobrkao – ne – moram reći da je sve u najboljem redu. Ove godine svratio sam u sjedište udruge koja upravlja stazom APPALACHIAN TRAIL u Sjedinjenim Američkim Državama. Ta staza prolazi kroz čak 14 država, ukupne duljine oko 3.500 kilometara, a izvan kruga samih hodača postala je globalno poznata kroz knjigu i film: A WALK IN THE WOODS. Evo linka na film.
o o o
There are this things called books. They are like TV for smart people. Provjerite ovdje.
Inače, obožavam sve te knjige o outdoor temama i najviše proračuna na putovanjima uložim (ne: spiskam, potrošim, ostavim, nego – uložim) u knjižarama. A raduju me ovakvi mali detalji na policama, gdje se oko zanimljive i važne teme – potaknute dobrom knjigom – polako stvara obožavanje.
Ukratko: pročitao sam A Walk in the Woods by Bill Bryson. Iako su neke Brysonove knjige prevedene na hrvatski, iako nekih čak ima i u knjižnici gdje sam član, čitat ću izvornik. Film sam pogledao na letu iz Amerike, ali slutim – sudeći prema pasusima koje sam pročitao – da je knjiga dublja, kompleksnija, smislenija. U svakom slučaju, pitajte me kad se sretnemo što znam o tome. Do onda sam OTVOREN / OPEN, kao što je i Appalachian Trail Visitor Center bio otvoren 06. srpnja 2016. kad smo, sudbinski ili ne, prvi put zakoračili u nj.
