Nije u pitanju Velika bitka (čovjeka protiv prirode), nego Veliki bitak u planini što će se dogoditi kroz koji dan ove 2020. godine. Naime, na pragu svoje 44. godine konačno idem Velebitu u pohode. Pet dana, oko 120 kilometara hodnje od Zavižana do Tulovih Greda, grupa od sedam hodača i iskusni vodič. Spavanje u šatoru, ukupna logistika iz ruksaka.
Edo Popović napisao je nekoliko inspirativnih knjiga o toj mitskoj planini, ali dug je put od čitanja knjige o Velebitu do spremnosti da se u nj zakorači. Fizička spremnost bitna je koliko i mentalna; nositi se s vrućinama i žeđi, ustrajati u svakoj dionici, ostvariti dnevnu normu kilometraže a pritom ipak uživati u pogledima koji se steru s vršnih grebena…
Bilo kako bilo, 65-litarski Osprey ruksak pun opreme je spreman, organizam je pokrenut kroz pripremne hodnje, vodič zna put i mjesta noćivanja, a ostalo je ionako izvan naše kontrole. Jesu li mi očekivanja veća od spremnosti na žrtvu? O tome ću pisati nakon povratka.
Velebit; cijelo područje planine zaštićeno je kao PARK PRIRODE, a unutar tog velikog parka su i dva NACIONALNA PARKA. Treba li veći poticaj nekome tko je život posvetio zaštiti prirode?
Voda; najveći izazov u kršu Velebita. Zato je uvijek dobro na umu imati donji podsjetnik.
