Sve mi je bliža ideja dugoprugaškog hodanja po Appalachian stazi, barem po jednom dijelu – kroz parkove Great Smoky and Shenandoah. Zato ponavljam ovu objavu, da prizovem dobre vibracije i zakoračim na taj put…
o o o
Vjerujem da će mnogi od vas posjetiti moju web-stranicu nakon što uoče adresu golubs.info na rubu fotografije kalendara PRIRODA 2017.
Da, ja sam autor tih 12 fotografija što prikazuju hod kroz godinu i rese mnoge zidove diljem Hrvatske.
Ne, ovo na gornjoj fotografiji nisam ja; kamera je bila u mojim rukama, a ja iza nje.
Ipak, ovu sam fotografiju odabrao kao jednu od (za mene osobno) ključnih iz 2016. godine. Razlog je vrlo jednostavan: volim slučajne susrete iza kojih ostanu neke trajne spoznaje. Hodača po dugoprugaškoj Appalachian trail stazi sreo sam u američkom Nacionalnom parku Great Smoky Mountains, i to na strani koja spada u državu Sjevernu Karolinu. Na nekoliko minuta ostao je sam, dok su njegovi kompanjoni-hodači, oni čiji su ruksaci razasuti po fotografiji, otišli u potragu za gustim grmljem to take the load off. Hodaču je pasalo malo mira, a onda sam naletio ja. Razmjenili smo nekoliko brzinskih rečenica, nakon čega je nastala ova fotografija. Za širu javnost po ničemu posebna, ova fotka je ipak evokativna – vraća me u najljepše doba godine, u vrijeme kad ciljano lutam po američkim nacionalnim parkovima i činim svoje dane na Zemlji plodnima. Iz tih plodnih dana nastaju moji putopisi, a iz plodne vode američkih parkova pak nadahnuće za življenje tijekom ostatka godine.
Oznaka ove objave je refleksije, a kategorija Photo.
Nema tu množine fotografija; tek jedna, ali duboko refleksivna.
Slučajni susret koji će trajati vječno.