Krajem srpnja iz tiska je izašla moja nova knjiga. Nakon tri godine prikupljanja, zapisivanja i interpretacije četverorječnih umotvorina međimurske kajkavštine, na 200 stranica u formatu 24×16 cm, C/B tisak, knjiga je vani. Pred čitalačkom publikom. I pred onima koji će tek postati čitatelji.
Nakladnik je mala nakladnička kuća Murania Mamut iz Svetog Martina na Muri, preciznije iz Gradiščaka. Tako je Gradiščak vjerojatno najmanje mjesto u Međimurju u kojem postoji nakladnička kuća (od 2023. godine). A ova knjiga je prva knjiga u nakladi te kuće. Nevažno za čitatelja, ali jako važno za mene kao autora, jer ovo nije moja zadnja knjiga u produkciji MM-a.
Jezici izumiru jednako kao i životinje i biljke. Posebno narječja. Moj kajkavski još nije pred izumiranjem, ali kad na mladim ljudima (onima ispod 30 godina starosti) testiram bilo koju od 400 zapisanih sintagmi, frazema ili umotvorina, suočavam se s čudnim pogledima. Ne samo u smislu nerazumijevanja značenja (Nikad čuli!) nego i nejasnoće ZAŠTO je to uopće važno znati? Kome je to bitno?
Uistinu, kome trebaju jezične umotvorine materinskog jezika? Društvene mreže i emotikoni ispunit će komunikacijske potrebe svakog mladog čovjeka, bez muke ili potrebe da shvati što znači – primjerice – biti kak bik na gmajni. Umjetna inteligencija dat će svakome odgovor na gotovo svako zamislivo pitanje, bez potrebe zavirivanja u enciklopedije, knjige ili žive konzultacije s onima koji znaju više. Ipak!
Ipak, ne bih se tri godine trudio da ne smatram da tu ima štofa: životnog, filozofskog, refleksivnog, dramatičnog i svakodnevno brutalnog, gdjekad i vulgarnog. Ali zbiljski našeg, međimurskog i kajkavskog. Upregnuo sam znanje iz jezikoslovlja stečeno na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu, vještinu pisanja, radnu etiku pravog Međimurca, kreativnost i potrebu izražavanja. Rezultat? 500 primjeraka meko ukoričenog štiva.
Možda ponajviše upregnuo sam: sjećanje! Frazeme, sintagme i umotvorine slušao sam cijelog života od svojih predaka; od prabake do roditelja i svojte. Naslov je citat moje prabake Terezije Zemljić (1907. – 2000.), ali o značenju tih četiriju riječi morat ćete saznati iz same knjige. Vraćam li time dug svojim precima? I o tome pišem u Predgovoru same knjige. Jesam li obuhvatio SVE umotvorine? Nemoguća je to misija. Desetak novih zapisao sam već/još dok je knjiga bila u tisku, što znači da će (ako ovo izdanje dobro prođe kod publike) biti i drugog izdanja. Još smo mladi, još ima vremena za učenje.
Podržite opstanak kajkavskog! Prije svega svakodnevnim govorom i korištenjem, bez cifranja i srama. Podučite djecu sintagmama i konstrukcijama kao što je štalni zajec ili žarka strela. Ili srakoper, ako više voli(te) ptice. Možemo voljeti američke filmove, britanske TV serije ili skandinavske krimiće, ali definira nas pravi, domaći, sočni KAJ.